U voćnjacima uopće, pa i maslinicima, zapravo kapanje ima nekog smisla samo kada imamo toliko malo vode, da je bolje da nešto i nakapa, nego da voćka ne dobije ništa. Kapanjem najčešće kvasimo 5-25% površine koju pokriva korijen, pa se samo iz te zone aktivno koristi i biljna hrana. Na skeletnim, šljunkovitim terenima, kakvih je u priobalju mnogo, voda propada okomito i izgubi se u dubokim slojevima, ne šireći gotovo nikakav vlažni «prsten» na svojoj putanji. Na plodnijim terenima «prsten» se širi do neke mjere, ali se na te zone koncentrira glavnina korjenova sustava. Takve su voćke s neizbalansiranim korijenom daleko ranjivije na udare vjetra, posebno masline, što može biti veliki, veliki problem. Premrežene polietilenske cijevi po površini zemlje, predstavljaju ozbiljnu prepreku za provedbu agrotehnike, i za komuniciranje voćnjakom uopće. I konačno, kod sustava kapanja često se zanemaruje uloga filtra. Mikro kanali kod svih kapaljki toliko su uski, da ih začepi i sitnija nečistoća, pa je ugradnja filtra na početku sustava uvijek obvezna.

U cijelom priobalju u maslinicima ćemo često susresti sustav kapanja. Unatoč tome što to nije najbolje rješenje, kod masline to nekako i prolazi. U beskišnim ljetnim mjesecima, skromno kapanje biljci osigurava biološki minimum, da lakše prebrodi period do prvih kiša, koje su uobičajene koncem kolovoza mjeseca. Otada maslina ima gotovo 2 mjeseca da napuni plod, dozori i da donese bar prosječni randman ulja. 

Kada god je to moguće, oponašajmo prirodu, provedimo kišenje. Vodu je najkorisnije dodavati ravnomjerno na cijeloj površini koju pokriva žilni sistem, pa čak i nešto šire. Za to nisu prikladni vodeni topovi velikog radijusa. Koristimo mini prskalice, što kapljice razbacuju neposredno poviše zemlje, a montiraju se blizu debla.

Ovaj način dodavanja vode zahtjeva optimalnu količinu vode, opet ne toliko veliku, kada se znade da voćke navodnjavamo 1, 2, rjeđe 3, gotovo nikada 4 puta tijekom vegetacije. Pri zalijevanju treba dodati dovoljnu količinu vode, koja će se sigurno spustiti do zone korjenova sustava. Kako je u ljetnim mjesecima veći gubitak vode evaporacijom nego transpiracijom to se korijen ukopava, tragajući za rezervama vodu u nižim slojevima. Biljka se time daleko bolje učvršćuje za podlogu. Zato je često puta racionalnije voćke zalijevati obilno, a rjeđe, nego oskudno, a češće. Samo po sebi se razumije da se kvašenjem cijele zemlje i zone korijena, koristi cjelokupna raspoloživa biljna hrana u tlu.

Glavne cijevi se polaže uz deblo u pravcu reda, a na iste su priključene mini prskalice kapilarom proizvoljne duljine, a najčešće oko 1m. Prskalice imaju vlastiti nosač, pa ih je lako premještati ispod voćke da ne ometaju komunikaciju. Konačno, cijeli je sustav jednostavan za demontažu, i do iduće sezone sprema se na sigurno. Izbor ovih prskalica varira od 40 do 250 lit na sat, a promjer izbacivanja kapljica je od 2-6m.

Spojni elementi, slavine

Regulatori dijametra mini raspršivača spadaju u dodatnu opremu prskalica. Male su cijene koštanja, a s obzirom na različite uzraste voćaka, razbacivanje kapljica mogu kontrolirati od 5 metara, pa do ispod jednog metra. Uređaj osigurava ravnomjernu potrošnju vode na različitim potrošačkim mjestima i različitim visinama na nagetim terenima, gdje je voda sklona najviše kvasiti na najnižim točkama. Analizom potrebne tablice koja postoji u svakom agrocentru Sjeme, odabirom boje regulatora, postiže se željeni učinak