GNOJIDBA JE OPĆI MISTERIJ

Na Braču sam svakih 15-20 dana, nisam bračanin nego poljičanin, I puno toga bas veže. O tome drugom zgodom. Kad Sabionchelo ovo pročita, reće: “laže, nije niti jedan put mjesečno”. Zazirem od tog Sabionchela, obilazim ga u širokom luku, iako je marljiv I vrlo korektan, “stari momak”, a ja obećao neko rješenje, I ništa.

Prošli tjedan s našim mladim agronomom iz Sjemena skupa s firmom Fanito, obišao sam 6 lokacija na Braču, predstavljajući više tipova tresača za masline, te lagane, popularne baterijske škare za rezidbu voćaka I loze. Uz dobru pripremu, odaziv mještana bio je iznenađujući. Sitna, lagana mehanizacija, strojevi, bogme će ući u svaku kuću. Kada dođete na ta mjesta, tamo gdje struka ne dolazi prečesto, osobito ako ljudi procijene da je moguća obostrana I otvorena komunikacija, javlja se niz pitanja, koja često nemaju nikakve veze s “temom dana”.

Izdvojiti ću slučaj iz Supetra, gdje SJEME ima agrocentar, jedan naoko posve običan sredovječan čovjek, postavlja mi niz pitanja, vrlo pronicljivih, koja njega muče jer na njih ne zna pravi odgovor, a sve se odnosi na gnojidbu. Ovaj slučaj potvrđuje činjenicu da je ponekada teže postaviti pitanje, nego na njega dati odgovor. Evo dijela pitanja, koja zanimaju uvaženog gospodina, poljoprivrednika, za koja bi uz detaljnu analizu trebalo dosta I prostora I vremena:

– Koje je najprikladnije vrijeme za rasturanje mineralnog gnojiva NPK 7-14-21, a koje za 15-15-15, a koje za 7-20-30
– Kada je to najbolje dodati u lozama, koje se oru, a kada u lozama I masliniku koji su zatravljeni. Gube li ta gnojiva bitnije svoja svojstva, ako u zatravljenim nasadima dugo ne padne kiša
– Kada, kako I koliko dodavati KANa I ili UREAe u povrću, oranom vinogradu I travnom masliniku
– Koji je razlog I kakav je efekt dodavanja organskih gnojiva, svaku koliko godina se dodaju u trajnim nasadima
– Zašto većina uzimaju Fertiplus, I kod kojih kultura koristiti standardni, a kod kojih Fertiplus Olive.
– Kada se dodaju organska gnojiva poput Fertiplusa u raznim kulturama. Gubi li on svojstva rasut po travnjaku, osobito ne padne li kiša dulje vrijeme, I općenito, kako on ulazi u zemlju koja se ne obrađuje.
– Zna da ima I puno složenijih mineralnih gnojiva, koja su I bolja I skuplja. Pita da jeli istina da što je gnojivo skuplje, da je u konačnici jeftinije.
– Zna za folijarna gnojiva, zna da se rijetko koriste, iako je čuo da su vrijedna I efikasna, I zašto se dovoljno ne propagiraju.
– Koja bi gnojiva koristio da dobijem obilniji, a ipak prirodan I zdrav proizvod

Moram priznati da san paa na guzicu. Satra me je. I zadivio. Sve ovo I još toga čovjek je pitao, a ja sam samo slušao. Pa nisam baš od jučer. Na sva pitanja imam suverene odgovore, ali na njih se ne odgovara s nogu, pa smo uglavili novo viđenje.

Koliko li bi trebalo raditi s ljudima na terenu? Imaju silne potrebe. Počeo sam popunjavati videozapisima web stranicu www.sjeme.hr raznim temama, među kojima I posemno zanimljivih poljoprivrednicima, ali bi tih zapisa trebalo još masu. Imam ih u sirovu materijalu, ali je velik I skup posao do same montaže I upload na You tube. Pokušavam u odabiru tema I proizvoda ne biti pristran, I ne gurati nešto što nije visoke kvalitete. Ovo moram ozbiljno nastaviti, jer je to jednostavniji način komunikacije s javnošću.

U slijedećem broju ovog časopisa dati ću odgovor na sva ova pitanja, kada ću pokušati biti posve objektivan, znajući da me se jedino tako može ozbiljno prihvatiti.

N a s t a v a k
U prošlom broju časopisa Maslina, uvodno sam se osvrnuo na problematiku gnojidbe, nazvavši je misterijem, što i jest. Najavio sam odgovore na neka pitanja koja bi čitateljstvu mogla biti od koristi, iako je ova problematika toliko kompleksna, da joj treba debela knjiga.
Odgovorni i razumni poljoprivrednik, maslinar, vinogradar, povrtlar, uzgajivač cvijeća, ratar, (to bi mogao biti ranije rečeni Sabionchello), pristupajući gnojidbi u cilju dobivanja zadovoljavajućih rezultata, sebi će postaviti niz pitanja poput: kakvo je stanje zaliha hranjiva u mom terenu, ima li dovoljno organske mase, odnosno humusa, kakve su zalihe mineralnih sastojaka? Koje ću gnojivo odabrati i zašto baš to, što ono sadrži, kako reagira na zemlju i kulturu u pogledu i količine i kvalitete proizvoda, jeli ono dovoljno ili trebam dodavati i drugu biljnu hranua, hoću li ga dodavati odjednom ili u više obroka, te koliki su razmaci u tim dodavanjima? Koje je optimalno vrijeme dodavanja baš tog gnojiva, i zašto baš tada, te što ako se dodaje znatno prije ili kasnije? Koja je optimalna količina gnojiva po jedinici površine ili jedinici kulture, uzimajući u obzir, na pr. kod masline veličinu i starost. Može li premala količina gnojiva ne dati očekivani rezultat, ili može li prevelika izazvati lošu reakciju zemlje, korijena i cijele biljke, izazvati oštećenja i sušenje? Koliko stanje visoke vlage ili visoke suše utiče na vrijeme dodavanja gnojiva? Imaju li različite biljne vrste bitno različite zahtjeve na pojedinim hranjivim elementima?
Kako se kod klasičnog uzgoja osnovna gnojidba obavlja u vrijeme mirovanja vegetacije, a prihranjivanje u vegetaciji, što činiti, ako iz nekog razloga nismo uspjeli obaviti osnovnu gnojidbu? Ima li gnojiva koja i u vegetaciji mogu biti nadomjestak, i podržati u potpunosti ishranu, kako rezultati nebi izostali niti bili smanjeni? Što postižemo folijarnom gnojidbom i kako se ona provoddi?
S pitanjima bismo došli do brojke stotinu, i vrsni stručnjak na svako treba dati suvisli odgovor. I kod više vrsnih stručnjaka stajališta se ne bi posve podudarala, ali bi im osnova trebala biti podjednaka.
Budimo svjesni jedne priproste činjenice; uzgajamo li bilo koju kulturu i ne gnojimo je 100 godina ničim i ničim. Ne dozvoljavamo da joj zemlja zasuši, plijevimo je od korova, orezujemo je i po potrebi je štitimo od nametnika, neprestano ćemo s nje ubirati određene plodove, unatoč tome što zemlji ne dodajemo nikakva hranjiva. Berbe će biti skromne, ali će ih uvijek biti, i to zahvaljujeći neprestanoj aktivnosti zemljišne mikroflore, koja stvara spojeve korisne prisutnim biljkama. U pravilu su te berbe najprirodnije, najzdravije. Sada nastupa čovjekova neskromnost i spoznaja da biljka može dati puno više, ako on intervenira provjerenim metodama.
Vratimo li se neodgovorenim pitanjima iz prošlog broja Masline evo kraće opservacije:
– Odabir mineralnog, (umjetnog), gnojiva ide u smjeru da se najviše troše najjeftinija NPK gnojiva, i to će dugo još trajati. Bolji je odabir NPK 7-14-21 ili 5-20-30, nego 7-20-30 ili 15-15-15. Kod zadnja dva gnojiva kalij (K), zadnji broj u nizu, (kod prezadnjeg je 15% udio u masi, a kod zadnjeg čak 30%), u kloridnom je obliku, što nije sretno rješenje za primorske, karbonatne terene, kakvih je 90%. Za razliku od zadnjih, kod prva dva gnojiva kalij je u sulfatnom, sumpornom obliku, što je kod masline osobito važno radi boje i arome ulja.
Element fosfor (P), srednji u nizu, najskuplja je komponenta, i u sva četiri gnojiva većinom je vodo-netopiv, pa kod trajnih kultura vrlo teško dospije u zonu korijena, i većinom bude hrana površinskim korovima. Sva su ova gnojiva vrlo prikladna za ratarske kulture, povrće, cvijeće, travnkjake i sl, dakle plitko ukorijenjene biljne vrste, ali će ih amateri radi prihvatljive cijene i dalje koristiti i u voćnjacima i vinogradima.
Teško je zapravo tu probiti sintagmu, da je najskuplje gnojivo u konačnici najjeftinije. Primarno tu mislim na Ortfrutcal ili Hidrokompleks, a prvi je do u detalje obrađen na video portalu Sjeme doo. pod naslovom “Ortfrutcal”. Radi niza hranjivih elemenata, njihove potpune vodotopivosti, najbolje je dodati ga pred proljeće, pri sadnji ili sjetvi, a za trajne nasade je bitno da ga kiše ili ralo unesu u zemlju.
– Prva četiri spomenuta NPK gnojiva, uvijek je bolje dodati u jesensko-zimskom, nego u proljetnom periodu. Najbolje je gnojivo u zemlju zaorati, ali ako je teren zatravljen, bolje ga je ne rasturati po mokroj, raskvašenoj zemlji, nego sačekati da se površina prosuši, po mogućnosti da kora zemlje popucketa. Neće čekanjem bitnije izgubiti svojstva.
– U pravilu dušika, (N), prvi broj u nizu, u primorskim terenima uvijek nedostaje. Veoma je vodotopiv, lako se ispire površinskim i dubinskim vodama, pa dodan najesen ili zimi, samostalno ili u sastavu NPK, do proljeća nestane, bilo da ga iskoriste korovske trave ili bude ispran vodom. Dva vrlo dobra i vrlo korisna dušična gnojiva su, KAN i UREA. KAN djeluje brzo i vrlo kratko, nestane ga za 20-ak dana, dok je UREA složenog kemijskog oblika i treba proći dugi put transformacije, pa djeluje tek iza 20-ak dana, pa do 2 mjeseca. Tada će Sabionchellu odmah biti jasno da KAN i nema neke primjene u voćnjacima, maslinicima, vinogradima, nego baš UREA, i to mu potpisujem.
– Najviši proizvodni rezultati, osobito količinom, postižu se kombinacijom mineralne i organske biljne hrane. Ekološka osviještenost, osobito hobista, zadnjih 10-ak g. upućuje na gnojidbu prirodnim, organskim gnojivima. Veliki sam zagovornik takvog prisupa proizvodnje, makar i ne imali visoke količinske učinke. Poznato je da organska hrana daje kakvoću, a mineralna količinu kod svih kultura. Za travnjake, živice cvijeće, nije prebitno kakav je izvor biljne hrane. Ali ono što sebi iznosimo na stol, trebalo bi biti hranjeno baš prirodnim gnojivima. Stoke gotovo da i nema u našem okruženju, od čega bi zreli gnoj bio najbolja hrana. Više od 20 g. u ponudi su razni industrijski, peletirani stajnjaci, porijeklom iz štale, vrlo različitog porijekla.
– Nakon niza godina proba, pokusa, analiza i sugestija fakulteta, zavoda, laboratorija, nametnuo se nizozemski stajnjak FERTPLUS s 3 formulacije. Nipošto ne želim pisati protiv drugih oznaka peletiranih stajnjaka, kojih je dosta. Samo odgovorno tvrdim da boljeg stajnjaka od FERTIPLUS kod nas ne postoji, osobito sada, kada ima i ekološki certifikat. Gnojivo je najkorisnije zaorati u kasno-zimskom i rano proljetnom periodu. Kod zatravljenih nasada rasturiti ga treba prije kiše, u periodu siječanj-veljača, kako bi se rastopljen uvukao u pore zemlje.
– Važna napomena za one koji kažu da stajnjakom treba gnojiti svaku drugu ili svaku treću godinu. Gnojidba, bilo organska ili mineralna, provodi se svake godine. Zakasne li se klasičnom gnojidbom u jesensko-zimskom periodu, u proljeće raspolažemo s ORTFRUTCAL-om, a ako i to preskočimo, folijarnom gnojidbom u 4-6 prskanja, u potpunosti možemo zamijeniti osnovnu mineralnu gnojidbu.
Ipak, koliko sve izgledalo jednostavno, gnojidba je popriličan misterij. Sva sreća, svaka gnojidba daje određeni rezultat. A hobi potrošači često ne prepoznaju detalje, koji nisu nevažni.

Jure Kuvačić, agronom